Ovaj diplomski rad donosi jednu dublju sliku o ljudima pogođenim ratnim stradanjima. Antun Šoljan koji se u književnosti javlja nakon Drugog svjetskog rata, nudi jedan pomalo drugačiji pristup književnom djelu. Nije se želio pokoriti nijednoj ideologiji, pa su ga zato možda i smatrali nepoćudnim tadašnjem režimu. Uz to bio je i predstavnik generacije „krugovaša“ koja bi se mogla povezati s piscima koji su se okupljali u salonima Gertrude Stein i nosili popularan naziv „izgubljena generacija“. Šoljan u svojoj prvoj knjizi „Izdajice“ (1961.) progovara o jednoj generaciji koja je neshvaćena od društva. Ta skupina mladih ljudi pokušava pronaći svoje mjesto u svijetu, jer ustaljene vrijednosti nisu u mogućnosti prihvatiti. Prihvaćanje bilo kakve...